Med je jako sladak, gust i viskozni proizvod koji je karakterističnog okusa i mirisa.
Teglica čistog meda sadrži prirodni slatki sok kojeg proizvode medonosne pčele ili pčele medarice iz nektara biljaka ili sekreta živih dijelova biljaka, taj nektar glavni je izvor ugljikohidrata koji pčele pretvaraju u lako probavljivi slador - glukozu i fruktozu.
U današnje vrijeme upotreba meda je pomalo ograničena. Koristi se u ljekovite svrhe, pokazao se odličan u kulinarstvu, odlična je alternativa šećeru u pripremanju slatkih jela, a zbog sadržavanja fruktoze treba vam upola manje meda nego što biste koristili šećera i naš će organizam biti dobro opskrbljen ljekovitim sastojcima iz meda.
Med proizvode pčele medarice u jednoj od najefikasnijih tvornica na svijetu - košnice.
Čak njih oko 60 000 lete do čak 55 000 milja, posjete više od dva milijuna cvijetova da bi sakupile nektara za proizvodnju samo pola kilograma meda.
U istraživanju svih elemenata koji se nalaze u ovom prekrasnom proizvodu, znanstvenici su pronašli kompeks obogaćen jednostavnim prirodnim šećerima, visoko vrijedne organske kiseline kao što su mravlja, jabučna, limunska, octena, jantarna kiselina, pigmenti, razni derivati klorofila, vosak, inulin te elementi kompleksa vitamina B, mineralima i aminokiseline, te sadržava tragove enzima, granule polena.
Zreli med ne sadržava više od 15% vode, a pčele ga u saće prekrivaju voštanim poklopcima i tako čuvaju od upijanja vlage i krvarenja.
Boja i okus meda razlikuje se od nektara cvijeta, zapravo postoji više od 300 jedinstvenih vrsta meda čije porijeklo je iz različitih biljnih izvora kao što su djetelina, facelije, bagrem, heljda, drača, lavanda, kadulja, kesten, lipa, maslačak, ružmarin, vrijesak, vrba, suncokret... itd.
Tajna proizvodnje pravog prirodnog meda, pčele nose u svom tijelu i nema na svijetu te pčele koja proizvodi loš med, a loš med rezultat je industrijskog punjenja meda ili lošeg nesavjesnog i neobrazovanog pčelara.
