Za kašalj i grlobolju, čisti krv i jača imunitet.
200 g meda,
6 limuna
2 dl maslinovog ulja
200 g smeđeg šećera
Limun oguliti i samljeti. U med umiješajti limun, maslinovo ulje i smeđi šećer, staviti u staklenku i dobro zatvoriti. Čuvati na tamnom i hladnom mjestu, ostaviti da odstoji 7 dana prije upotrebe. Uzimati 2 - 4 puta na dan po jednu žlicu meda.
četvrtak, 8. prosinca 2011.
četvrtak, 1. prosinca 2011.
ČUVANJE MEDA
Med treba čuvati u čistim, suhim i tamnim prostorijama s dobrim provjetravanjem.
Prostorija ne smije biti vlažna jer med lako upija vlagu te stoga lako prihvaća druge mirise. Relativna vlažnost zraka trebala bi biti između 60% do najviše 80%.
Med ne treba čuvati na niskim temperaturama, a do temperatura od 15°C kristalizacija mu je mnogo brža. Najpovoljnija mu je temperatura za čuvanje u skladištima oko 17 - 19°C.
U medu koji je proizveden prema pravilima struke vlaga ne smije prelaziti 20% vlage što između ostalog ovisi o vrsti meda.
U tim uvjetima opstanak bakterija i gljivica gotovo je nemoguć.
Med ne treba držati u prostorijama s lukom, kiselim kupusom, naftom, benzinom, plinom i ostalim proizvodima intenzivnog mirisa, kao ni u vlažnim prostorijama.
Metalne posude koje nisu posebno pripremljene za med ne treba rabiti, jer u njima može doći do reakcije organskih kiselina i metala. I pri uzimanju meda nije preporučljivo koristiti metalni pribor, već npr. plastični, drveni, porculanski.
Za skladištenje meda koriste se inox posude za prehrambenu industriju.
Prostorija ne smije biti vlažna jer med lako upija vlagu te stoga lako prihvaća druge mirise. Relativna vlažnost zraka trebala bi biti između 60% do najviše 80%.
Med ne treba čuvati na niskim temperaturama, a do temperatura od 15°C kristalizacija mu je mnogo brža. Najpovoljnija mu je temperatura za čuvanje u skladištima oko 17 - 19°C.
U medu koji je proizveden prema pravilima struke vlaga ne smije prelaziti 20% vlage što između ostalog ovisi o vrsti meda.
U tim uvjetima opstanak bakterija i gljivica gotovo je nemoguć.
Med ne treba držati u prostorijama s lukom, kiselim kupusom, naftom, benzinom, plinom i ostalim proizvodima intenzivnog mirisa, kao ni u vlažnim prostorijama.
Metalne posude koje nisu posebno pripremljene za med ne treba rabiti, jer u njima može doći do reakcije organskih kiselina i metala. I pri uzimanju meda nije preporučljivo koristiti metalni pribor, već npr. plastični, drveni, porculanski.
Za skladištenje meda koriste se inox posude za prehrambenu industriju.
Kristalizacija i dekristalizacija meda
S vremenom prije ili kasnije svaki med mora kristalizirati, a kristalizacija je prirodno svojstvo svakog meda. Brzina same kristalizacije ovisi o vrsti meda, a može biti za nekoliko tjedana do nekoliko godina. To je sasvim prirodan proces koji ne utječe na kvalitetu meda.
Med možemo lako vratiti u tekuće stanje, međutim treba imati u vidu da med ne podnosi visoke temperature. Zagrijavanjem na visokim temperaturama med gubi svoja prirodna svojstva i zato je maksimalna temperatura zagrijavanja meda 41 °C. Med se dekristalizira stavljanjem staklenke u posudu s toplom vodom na štednjaku olabavivši poklopac. Temperatura se drži na minimumu jednu ili dvije minute te se pričeka da med postane tekući. Drugi je način stavljanje staklenke s kristaliziranim medom u mikrovalnu pećnicu. Maknite poklopac, stavite staklenku u mikrovalnu i za 1 - 2 minute med će postati tekući.
Med nemojte pregrijati.
Med možemo lako vratiti u tekuće stanje, međutim treba imati u vidu da med ne podnosi visoke temperature. Zagrijavanjem na visokim temperaturama med gubi svoja prirodna svojstva i zato je maksimalna temperatura zagrijavanja meda 41 °C. Med se dekristalizira stavljanjem staklenke u posudu s toplom vodom na štednjaku olabavivši poklopac. Temperatura se drži na minimumu jednu ili dvije minute te se pričeka da med postane tekući. Drugi je način stavljanje staklenke s kristaliziranim medom u mikrovalnu pećnicu. Maknite poklopac, stavite staklenku u mikrovalnu i za 1 - 2 minute med će postati tekući.
Med nemojte pregrijati.
Nektarni med - Hrvatska je bogata biljnim vrstama koje su medonosne, prema nekim istraživanjima postoji oko 100-tinjak biljnih vrsta koje su posebno zanimljive pčelama. Iako je to mali broj u odnosu na ukupno biljno carstvo koje inače posjećuju pčele, u njima se nalaze najznačajnije kultivirane biljne vrste.
Kremasti med - 100%-tni je prirodni med, bez dodataka stranih tvari. Dobiva se kontroliranom kristalizacijom tekućeg meda. Kremasta se konzistencija postiže jednostavnim miješanjem, čime su očuvana sva prirodna svojstva. Postignuta konzistencija uvijek ostaje takva što olakšava korištenje jer med ne curi te se kao takav koristi kao namaz.
Ekspresni med - poznat je u zapadnim zemljama i u EU. Proizvodnja ekspresnog meda u Hrvatskoj nije dopuštena. Prema hrvatskim zakonima pčela med mora proizvesti posjećujući medonosno bilje ili lisnih uši (medljikovac). Ekspresni med dobiva se hranjenjem pčela određenim sirupom.
Med medljikovac - prema porijeklu medljikovac potječe od crnogoričnog (jela, smreka, bor, ariš) i bjelogoričnog (hrast, bukva, lipa) bilja. Medljika je proizvod kukaca iz reda jednakokrilaca (Homoptera), od kojih su za pčelarstvo najznačajnije lisne i štitaste uši. U odnosu na nektarni med medljikovac ima veću obojenost te veći sadržaj mineralnih tvari.
Kremasti med - 100%-tni je prirodni med, bez dodataka stranih tvari. Dobiva se kontroliranom kristalizacijom tekućeg meda. Kremasta se konzistencija postiže jednostavnim miješanjem, čime su očuvana sva prirodna svojstva. Postignuta konzistencija uvijek ostaje takva što olakšava korištenje jer med ne curi te se kao takav koristi kao namaz.
Ekspresni med - poznat je u zapadnim zemljama i u EU. Proizvodnja ekspresnog meda u Hrvatskoj nije dopuštena. Prema hrvatskim zakonima pčela med mora proizvesti posjećujući medonosno bilje ili lisnih uši (medljikovac). Ekspresni med dobiva se hranjenjem pčela određenim sirupom.
Med medljikovac - prema porijeklu medljikovac potječe od crnogoričnog (jela, smreka, bor, ariš) i bjelogoričnog (hrast, bukva, lipa) bilja. Medljika je proizvod kukaca iz reda jednakokrilaca (Homoptera), od kojih su za pčelarstvo najznačajnije lisne i štitaste uši. U odnosu na nektarni med medljikovac ima veću obojenost te veći sadržaj mineralnih tvari.
FERMENTACIJA MEDA
Fermentaciji je podložniji med u fazi prije i u tijeku kristalizacije jer dolazi do stvaranja kristala glukoze uz izdvajanje tekuće simpaste faze na površini koju čini fruktoza, koja tako izdvojena sadrži veću količinu vode nego u normalnim uvjetima.
Fermentacija meda slična je kao i alkoholno vrenje, a prepoznaje se pojavom stranih mirisa u medu.
Uzroci fermentacije meda :
- hidroskopnost meda - sposobnost je upijanja vlage iz zraka pa dolazi do povećanja količine vode u površinskom sloju meda.
- prisutnost osmofilnih i ostalih kvasaca u medu koji podnose visoke koncentracije šećera u medu.
Fermentacija meda slična je kao i alkoholno vrenje, a prepoznaje se pojavom stranih mirisa u medu.
Uzroci fermentacije meda :
- hidroskopnost meda - sposobnost je upijanja vlage iz zraka pa dolazi do povećanja količine vode u površinskom sloju meda.
- prisutnost osmofilnih i ostalih kvasaca u medu koji podnose visoke koncentracije šećera u medu.
KATEGORIJE MEDA
Kvantitativnim istraživanjima utvrđeno je da se med može svrstati u 5 kategorija prema omjeru biljnih čestica :
- I. kategoriju čine peludom siromašan med. U ovu vrstu spadaju npr. lavandin med, lipov med, narančin med i lucerkin med.
- II. kategoriju predstavlja srednja količina biljnih partikula. Ta kategorija obuhvaća većinu na higijenski način dobivenih vrsti vrcanog meda raznih cvjetnih pčelinjih paša, ali i većina meda od medljike. U ovoj kategoriji med ima 20.000 - 100.000 biljnih čestica na 10 grama meda.
- III. kategoriju predstavljaju vrste ekstremno bogate biljnim česticama na 10 grama od 100.000 - 500.000.
- IV. kategoriju predstavljaju vrste sa 500.000 - 1.000.000 biljnih čestica na 10 grama meda. To je na primjer kestenov med, neke voćne vrste šumskog meda i sl. U njima je količina peludnih zrnaca određene vrste 90 i više posto.
- V. kategoriju predstavljaju ekstremno bogati medovi koji se dobivaju postupkom prešanja.
- I. kategoriju čine peludom siromašan med. U ovu vrstu spadaju npr. lavandin med, lipov med, narančin med i lucerkin med.
- II. kategoriju predstavlja srednja količina biljnih partikula. Ta kategorija obuhvaća većinu na higijenski način dobivenih vrsti vrcanog meda raznih cvjetnih pčelinjih paša, ali i većina meda od medljike. U ovoj kategoriji med ima 20.000 - 100.000 biljnih čestica na 10 grama meda.
- III. kategoriju predstavljaju vrste ekstremno bogate biljnim česticama na 10 grama od 100.000 - 500.000.
- IV. kategoriju predstavljaju vrste sa 500.000 - 1.000.000 biljnih čestica na 10 grama meda. To je na primjer kestenov med, neke voćne vrste šumskog meda i sl. U njima je količina peludnih zrnaca određene vrste 90 i više posto.
- V. kategoriju predstavljaju ekstremno bogati medovi koji se dobivaju postupkom prešanja.
Kontrola podrijetla meda
Prilikom ocjenjivanja meda, koriste se ove metode :
- organoleptičko ispitivanje
- fizikalno-kemijski pokazatelji
- analize peludi
- biološke analize
- organoleptičko ispitivanje
- fizikalno-kemijski pokazatelji
- analize peludi
- biološke analize
PREHRAMBENA VRIJEDNOST MEDA
Jedna žlica meda (21 gram) sadrži :
energetska vrijednost: 64 kcal
proteini: 0,06 g
ugljikohidrati: 17,3 g
ukupne masti: 0,0 g
prehrambena vlakna: 0,042 g
energetska vrijednost: 64 kcal
proteini: 0,06 g
ugljikohidrati: 17,3 g
ukupne masti: 0,0 g
prehrambena vlakna: 0,042 g
KEMIJSKI SASTAV MEDA
Glavni sastojci meda su ugljikohidrati.
Oni čine 95-99% suhe tvari ovisno o vrsti. Osim ugljikohidrata u medu nalazimo vodu, bjelančevine, vitamine, enzime te razne minerale, odnosno mineralne tvari.
Šećeri koji se nalaze u medu
Primjenom različitih znanstvenih metoda utvrđeno je da su šećeri u medu sastavljeni od :
- monosaharida - fruktoza ili levuloza (monosaharid je koji je vrlo sladak i dobro topljiv u vodi),
te glukoza koja je najrasprostranjeniji monosaharid u prirodi.
- disaharida - maltoza, turanoza, izomaltoza, saharoza, maltuloza, izomaltuloza, nigeroza, trehaloza, glutiloza, lami-narbioza, entibioza.
- oligosaharida - Erloza, panoza, maltotrioza, kestoza, izomaltobioza, melecitoza, izopanoza.
Voda u medu
Nakon ugljikohidrata, voda je drugi značajan sastojak meda.
Omjer vode u medu ovisi od vrste meda i iznosi od 15 - 20%. Količina vode nazočne u medu utječe na njegovu viskoznost, težinu i kristaliziranje.
Tako se med u kojem je nazočna veća količina vode kasnije kristalizira.
Količina vode u medu nije stalna zbog njegove hidroskopnosti.
Kiseline u medu
Med pčele medarice sastavljen je i od niza organskih kiselina, mravlja kiselina prisutna je sa 10% količine u medu iako se nekad smatralo da je ima više i da je jedna od glavnih prisutih kiselina. Osim mravlje kiseline,med sadrži oksalnu, jantarnu, limunsku, vinsku, mliječnu, glukonsku, piroglutaminsku, maleinsku, valerijansku i benzojevu kiselinu.
Bjelančevine
Bjelančevine u medu sastavljene su od albumina, globulin i pepotona koji zajedno čine polovinu koloidnih tvari u medu. Proteini većim dijelom prelaze u med iz pčelinjih žlijezda slinovnica kada prerađuju nektar i medljiku, u pčelinjem mednom želucu.
Vitamini
Vitamini su sastavni dio meda, ali njih nalazimo u vrlo malim količinama, nedovoljnim za potrebe ljudskog organizma. Tako u medu nalazimo vitamin C, B kompleks, niacin, pantotensku kiselinu, biotin i folnu kiselinu. Količina vitamina u medu prije svega ovisi iz kojeg cvijeća pčele prikupljaju nektar, prisutnosti peludi, stanju i zrelosti meda te o njegovu načinu čuvanja.
Mineralne tvari
Med sadrži: silicij, aluminij, željezo, kalcij, magnezij, natrij, kalij, mangan, bakar, krom, nikal, cink, kobalt, antimon, olovo, fosfor. Količine mineralnih tvari ovise o vrsti meda i podrijetlu.
Oni čine 95-99% suhe tvari ovisno o vrsti. Osim ugljikohidrata u medu nalazimo vodu, bjelančevine, vitamine, enzime te razne minerale, odnosno mineralne tvari.
Šećeri koji se nalaze u medu
Primjenom različitih znanstvenih metoda utvrđeno je da su šećeri u medu sastavljeni od :
- monosaharida - fruktoza ili levuloza (monosaharid je koji je vrlo sladak i dobro topljiv u vodi),
te glukoza koja je najrasprostranjeniji monosaharid u prirodi.
- disaharida - maltoza, turanoza, izomaltoza, saharoza, maltuloza, izomaltuloza, nigeroza, trehaloza, glutiloza, lami-narbioza, entibioza.
- oligosaharida - Erloza, panoza, maltotrioza, kestoza, izomaltobioza, melecitoza, izopanoza.
Voda u medu
Nakon ugljikohidrata, voda je drugi značajan sastojak meda.
Omjer vode u medu ovisi od vrste meda i iznosi od 15 - 20%. Količina vode nazočne u medu utječe na njegovu viskoznost, težinu i kristaliziranje.
Tako se med u kojem je nazočna veća količina vode kasnije kristalizira.
Količina vode u medu nije stalna zbog njegove hidroskopnosti.
Kiseline u medu
Med pčele medarice sastavljen je i od niza organskih kiselina, mravlja kiselina prisutna je sa 10% količine u medu iako se nekad smatralo da je ima više i da je jedna od glavnih prisutih kiselina. Osim mravlje kiseline,med sadrži oksalnu, jantarnu, limunsku, vinsku, mliječnu, glukonsku, piroglutaminsku, maleinsku, valerijansku i benzojevu kiselinu.
Bjelančevine
Bjelančevine u medu sastavljene su od albumina, globulin i pepotona koji zajedno čine polovinu koloidnih tvari u medu. Proteini većim dijelom prelaze u med iz pčelinjih žlijezda slinovnica kada prerađuju nektar i medljiku, u pčelinjem mednom želucu.
Vitamini
Vitamini su sastavni dio meda, ali njih nalazimo u vrlo malim količinama, nedovoljnim za potrebe ljudskog organizma. Tako u medu nalazimo vitamin C, B kompleks, niacin, pantotensku kiselinu, biotin i folnu kiselinu. Količina vitamina u medu prije svega ovisi iz kojeg cvijeća pčele prikupljaju nektar, prisutnosti peludi, stanju i zrelosti meda te o njegovu načinu čuvanja.
Mineralne tvari
Med sadrži: silicij, aluminij, željezo, kalcij, magnezij, natrij, kalij, mangan, bakar, krom, nikal, cink, kobalt, antimon, olovo, fosfor. Količine mineralnih tvari ovise o vrsti meda i podrijetlu.
MED - opis
Med je sladak i gust sok kojeg proizvode pčele medarice.
Tvore ga od nektara koji skupljaju na cvjetovima ili slatkim izlučevinama (medene rose) nekih kukaca.
Med je i najsavršeniji proizvod prirode.
U njemu se nalaze gotovo svi sastojci koji grade ljudski organizam.
Nektar koji pčele skupljaju iz cvijeća glavni je izvor ugljikohidrata koje pčele pretvaraju u lako probavljivi slador - glukozu i fruktozu, koji je glavni sastojak meda.
Zreli med sadrži oko 15% vode, a pčele ga u saću pokrivaju voštanim poklopcima zato da ga očuvaju od upijanja vlage i kvarenja.
U medu se nalaze minerali, aminokiseline, visoko vrijedne organske kiseline kao što su mravlja, jabučna, limunska, octena, jantarna kiselina, pigmenti, razni derivati klorofila, vosak, inulin te elementi kompleksa vitamina B.
Med medljikovac sadrži 13 puta više mineralnih tvari od cvjetnog meda, a osobito željeza.
Uprkos silnoj tehnologiji i ogromnim sredstvima uloženim u trud, svi dosadašnji pokušaji miješanja industrijske proizvodnje medadali su poražavajuće rezultate.
Tajnu proizvodnje pravog prirodnog pčelinjeg meda pčele nose u svom tijelu i organima za probavu koji taj proizvod pretvaraju u lijek gotovo nezamjenjiv u ljudskoj prehrani.
Na svijetu ne postoji pčela koja proizvodi loš med, loš med rezultat je industrijskog punjenja meda ili lošeg nesavjesnog i neobrazovanog pčelara.
Tvore ga od nektara koji skupljaju na cvjetovima ili slatkim izlučevinama (medene rose) nekih kukaca.
Med je i najsavršeniji proizvod prirode.
U njemu se nalaze gotovo svi sastojci koji grade ljudski organizam.
Nektar koji pčele skupljaju iz cvijeća glavni je izvor ugljikohidrata koje pčele pretvaraju u lako probavljivi slador - glukozu i fruktozu, koji je glavni sastojak meda.
Zreli med sadrži oko 15% vode, a pčele ga u saću pokrivaju voštanim poklopcima zato da ga očuvaju od upijanja vlage i kvarenja.
U medu se nalaze minerali, aminokiseline, visoko vrijedne organske kiseline kao što su mravlja, jabučna, limunska, octena, jantarna kiselina, pigmenti, razni derivati klorofila, vosak, inulin te elementi kompleksa vitamina B.
Med medljikovac sadrži 13 puta više mineralnih tvari od cvjetnog meda, a osobito željeza.
Uprkos silnoj tehnologiji i ogromnim sredstvima uloženim u trud, svi dosadašnji pokušaji miješanja industrijske proizvodnje medadali su poražavajuće rezultate.
Tajnu proizvodnje pravog prirodnog pčelinjeg meda pčele nose u svom tijelu i organima za probavu koji taj proizvod pretvaraju u lijek gotovo nezamjenjiv u ljudskoj prehrani.
Na svijetu ne postoji pčela koja proizvodi loš med, loš med rezultat je industrijskog punjenja meda ili lošeg nesavjesnog i neobrazovanog pčelara.
MED
Od davnina med se koristi kao hrana i lijek, najprije kao zaslađivač a poslije su otkriveni njegovi ljekoviti učinci.
Med se koristi kroz cijelu godinu ali ipak najviše kroz zimu zato jer je učinkovit u liječenju prehlade i oslabljenog imuniteta.
Nekad su ga narodi koristili kao prirodni lijek a to se je održalo do danas. Zbog pozitivnog utjecaja na ljudski organizam, med se koristi u kombinaciji sa ljekovitim biljem zato jer med pojačava djelovanje tvari iz ljekovitog bilja, koristi se i u modernoj medicini jer pojačava i ubrzava djelovanje sintetskih lijekova te se preporuča uzimanje lijekova zajedno s medom.
Med se koristi kroz cijelu godinu ali ipak najviše kroz zimu zato jer je učinkovit u liječenju prehlade i oslabljenog imuniteta.
Nekad su ga narodi koristili kao prirodni lijek a to se je održalo do danas. Zbog pozitivnog utjecaja na ljudski organizam, med se koristi u kombinaciji sa ljekovitim biljem zato jer med pojačava djelovanje tvari iz ljekovitog bilja, koristi se i u modernoj medicini jer pojačava i ubrzava djelovanje sintetskih lijekova te se preporuča uzimanje lijekova zajedno s medom.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)