utorak, 9. travnja 2013.

Što je to med?


Med je jako sladak, gust i viskozni proizvod koji je karakterističnog okusa i mirisa.

Teglica čistog meda sadrži prirodni slatki sok kojeg proizvode medonosne pčele ili pčele medarice iz nektara biljaka ili sekreta živih dijelova biljaka, taj nektar glavni je izvor ugljikohidrata koji pčele pretvaraju u lako probavljivi slador - glukozu i fruktozu.

U današnje vrijeme upotreba meda je pomalo ograničena. Koristi se u ljekovite svrhe, pokazao se odličan u kulinarstvu, odlična je alternativa šećeru u pripremanju slatkih jela, a zbog sadržavanja fruktoze treba vam upola manje meda nego što biste koristili šećera i naš će organizam biti dobro opskrbljen ljekovitim sastojcima iz meda.

                                  (slika preuzeta sa http://neoskosmos.com/news/sites/default/files/imagecache/preview/honey.jpg)
                                          
Med proizvode pčele medarice u jednoj od najefikasnijih tvornica na svijetu - košnice.
Čak njih oko 60 000 lete do čak 55 000 milja, posjete više od dva milijuna cvijetova da bi sakupile nektara za proizvodnju samo pola kilograma meda.

U istraživanju svih elemenata koji se nalaze u ovom prekrasnom proizvodu, znanstvenici su pronašli kompeks obogaćen jednostavnim prirodnim šećerima, visoko vrijedne organske kiseline kao što su mravlja, jabučna, limunska, octena, jantarna kiselina, pigmenti, razni derivati klorofila, vosak, inulin te elementi kompleksa vitamina B, mineralima i aminokiseline, te sadržava tragove enzima, granule polena.
Zreli med ne sadržava više od 15% vode, a pčele ga u saće prekrivaju voštanim poklopcima i tako čuvaju od upijanja vlage i krvarenja.

Boja i okus meda razlikuje se od nektara cvijeta, zapravo postoji više od 300 jedinstvenih vrsta meda čije porijeklo je iz različitih biljnih izvora kao što su djetelina, facelije, bagrem, heljda, drača, lavanda, kadulja, kesten, lipa, maslačak, ružmarin, vrijesak, vrba, suncokret... itd.

Tajna proizvodnje pravog prirodnog meda, pčele nose u svom tijelu i nema na svijetu te pčele koja proizvodi loš med, a loš med rezultat je industrijskog punjenja meda ili lošeg nesavjesnog i neobrazovanog pčelara.

četvrtak, 8. prosinca 2011.

MED SA LIMUNOM I MASLINOVIM ULJEM

Za kašalj i grlobolju, čisti krv i jača imunitet.

200 g meda,
6 limuna
2 dl maslinovog ulja
200 g smeđeg šećera

Limun oguliti i samljeti. U med umiješajti limun, maslinovo ulje i smeđi šećer, staviti u staklenku i dobro zatvoriti. Čuvati na tamnom i hladnom mjestu, ostaviti da odstoji 7 dana prije upotrebe. Uzimati 2 - 4 puta na dan po jednu žlicu meda.

četvrtak, 1. prosinca 2011.

ČUVANJE MEDA

Med treba čuvati u čistim, suhim i tamnim prostorijama s dobrim provjetravanjem. 
Prostorija ne smije biti vlažna jer med lako upija vlagu te stoga lako prihvaća druge mirise. Relativna vlažnost zraka trebala bi biti između 60% do najviše 80%.

Med ne treba čuvati na niskim temperaturama, a do temperatura od 15°C kristalizacija mu je mnogo brža. Najpovoljnija mu je temperatura za čuvanje u skladištima oko 17 - 19°C.
U medu koji je proizveden prema pravilima struke vlaga ne smije prelaziti 20% vlage što između ostalog ovisi o vrsti meda.
U tim uvjetima opstanak bakterija i gljivica gotovo je nemoguć.
Med ne treba držati u prostorijama s lukom, kiselim kupusom, naftom, benzinom, plinom i ostalim proizvodima intenzivnog mirisa, kao ni u vlažnim prostorijama.

Metalne posude koje nisu posebno pripremljene za med ne treba rabiti, jer u njima može doći do reakcije organskih kiselina i metala. I pri uzimanju meda nije preporučljivo koristiti metalni pribor, već npr. plastični, drveni, porculanski.
Za skladištenje meda koriste se inox posude za prehrambenu industriju.